Od prodaje do rada sa djecom

Moj zaokret u 50-ima koji me naučio strpljenju

Nisam znala da će me na putu promjene karijere u 50-ima, put ovamo dovesti

Kada danas pogledam unatrag često se sama sebi nježno nasmiješim. Ne zato što je moj profesionalni put bio jednostavan, linearan ili unaprijed iscrtana staza nego zato što je bio iskren, jednostavno moj. Put prepun zavoja, raskrižja i tihih odluka koje su u tom trenutku možda izgledale kao sitnice a zapravo su mijenjale smjer mog života. I dovele me do promjene karijere u 50-ima.

Godinama sam radila u prodaji. Prvo licem u lice s ljudima, u direktnom kontaktu gdje se uči slušati, gledati između redaka i razumjeti neizrečeno. Kasnije u pozadini, u onim „nevidljivim“ dijelovima prodaje gdje analitika, strategija i timska suradnja dolaze do izražaja. U toj fazi naučila sam koliko toga se događa iza kulisa i koliko vrijedi dobro uigrana pozadina.

Nakon više od 20 godina u istom poslu osjetila sam kako više ne pripadam tamo. Odlazak nije bio rezultat vanjskih okolnosti, bila je to moja tiha ali čvrsta odluka. Otišla sam jer sam duboko znala: zaslužujem život koji mi više odgovara, iznutra.

 

 

Kako je blog postao moj prostor između starog i novog

Tiho i u neobjašnjivom nagonu ušla sam u tu fazu promjene u kojoj sam smiraj i snagu našla u pisanju. Zahvaljujući dugogodišnjem proučavanju web dizajna, iskustvu u prodaji i marketingu, poznavanju komunikacijskih vještina i prodajnih tehnika stečenih kroz karijeru u korporaciji odlučila sam se na iskorak i započela pisati blog. I to je bio neki moj prirodni tijek.

Samo ovaj put, na moj način.

Ovaj blog nisam zamišljala kao poslovni projekt, on je bio osobna potreba. U trenutku velike promjene kada sam zatvorila jedno životno poglavlje i tek počela naslućivati sljedeće blog mi je postao sigurno mjesto. Prostor u kojem sam mogla biti iskrena, nesavršena i svoja. Pisala sam jer sam morala. Pisala sam jer nisam znala drugačije.

Taj blog pisan iz duše pomogao mi je da bolje upoznam samu sebe.
I danas vjerujem da upravo iz takve iskrenosti nastaju najljepši projekti. Oni koji kucaju iznutra, bez detaljnog poslovnog plana. Mjesto gdje sam mogla pustiti sve što sam osjećala. Pisati bez zadrške i potrebe da se pravim kako znam što radim.

Pisanje me podsjetilo da još uvijek imam svoj glas i da još uvijek mogu stvarati, izražavati se, povezivati…

Svaka objava bila je mali korak prema sebi. Svaka poruka žene koja mi je napisala “I ja se tako osjećam” bila je dokaz da nismo same.

Pisanje nije riješilo sve ali mi je pomoglo preživjeti ono najteže: nesigurnost tranzicije od napuštanja posla u traženje novog.
I upravo zato danas pišem za sve žene koje stoje pred životnom promjenom.
Možda si i ti jedna od njih?

 

 

Kako mi je blog pomogao u pronalaženju smisla nakon otkaza?

Dok sam pisala blog, nisam znala gdje me vodi taj put ali sam znala da me pisanje drži budnom.
U toj fazi života, između starog posla i nečeg novog, kada nisam znala u što ću promijeniti svoju karijeru, blog mi je bio oslonac. Mjesto gdje sam mogla iskreno zapisivati sve što osjećam. Svaka objava nosila je nešto moje i vraćala mi vjeru u to da ima smisla nastaviti.

Pisala sam iz srca, a onda se tiho, bez velike najave dogodilo ono što sam priželjkivala.
Dobila sam priliku raditi u struci. U području koje ima smisla za mene. Možda me nije blog direktno doveo do tog posla ali sigurno me pripremio iznutra. Dao mi je glas, jasnoću i unutarnju snagu koju ranije nisam imala.

Desio se poziv koji je dugo tinjao u meni, čekao da ga čujem.

Danas radim sa djecom. I dok godinama ranije nisam obraćala pažnju na to koliko je instinkt u meni zaista stvaran, sada ne mogu zamisliti da sam mogla biti igdje drugdje. U pogledima tih malenih ljudi, njihovim riječima, svakodnevnim malim borbama i pobjedama, pronašla sam svoju svrhu. Spojila sam iskustvo iz prošlosti s nečim što me svakodnevno dotiče, na najdubljoj razini.

Nije to bio plan, bila je to intuicija. Osjećaj da je vrijeme za nešto drugo. Iako taj „drugi put“ možda nije bio ucrtana ruta, bio je moja najvažnija lekcija: da se vrijedne stvari često dogode baš kada prestanemo pokušavati kontrolirati sve korake.

U svakom dijelu tog puta, od prodajnog pulta do dječjeg osmijeha,  nalazim svoje „zašto“. I to je možda najljepši dio cijele priče.

 

 

Promjena karijere u 50-ima: teško, ali moguće

Ova promjena nije bila laka. Financijski, emocionalno, identitetski, sve se mijenja kada odlučiš skrenuti sa puta koji si godinama gradila. Bila sam prestrašena. I pitala se: “što ako ne uspijem?”

Ali što ako da?

Danas znam da jesam. I svaka žena koja osjeća da želi nešto drugo ima pravo to istražiti. Možda neće odmah naći odgovore, možda će morati zastati, možda će početi ispočetka. Ali vrijedno je.

 

Ne postoji zakašnjelo vrijeme za novu verziju sebe

Nisam “uspjela” u klasičnom smislu. Ne vodim firmu, nemam velike naslove na LinkedInu. Ali osjećam mir, smisao i svrhu i to mi je dovoljno.

Ako se i ti pitaš je li kasno za promjenu, nije. Nisi zakasnila. Tvoj novi put možda te već čeka tamo gdje ga najmanje očekuješ.

 

 

Jesi li i ti promijenila karijeru nakon 50-e?

Podijeli svoju priču u komentarima ili mi piši na natalija@natalijakadijablog.com. Voljela bih čuti tvoje iskustvo.

Možeš se prijaviti na moj newsletter za slične životne priče, savjete i ohrabrenja jer nijedna od nas ne mora ići sama.

 

 

FAQ

 

 

 

• • Posao i karijera – Kako preživjeti nezaposlenost: osobno iskustvo i korisni savjeti

• • 4 ključna koraka za uspješnu prezentaciju kod traženja posla

• • Kako raditi na sebi i tražiti posao – savjeti iz iskustva?

• • Budućnost radnih mjesta – digitalni nomadi

• • Remote work – stvarnost nove radne ere

• • Početak koji gradi uspjeh: 5 pravila za dobar start na novom poslu

• • Kada posao postaje poziv?

• • Pisanje bloga kao alat za osobni rast i tranziciju karijere